Kojim stilom u već odmaklo 20. stoljeće? Crkva sv. Antuna na nacrtima tehničke poslovnice ing. Nikola Marić

Zbirke karata i građevinskih nacrta mogu se pronaći u knjižnicama i muzejima a najviše arhivima. Razdoblje međuratne moderne u pravilu je dobro zastupljeno, nacrti se nalaze u privitku lokacijskih i građevinskih dozvola pa je na njima iskazano konačno odnosno odobreno stanje projekta.

Skup nacrta građevinske tvrtke Ing. Nikola Marić koji je oko 1986. prispio u Gradski muzej Karlovac izravno iz projektanstkog ureda bitno je drukčiji jer pruža uvid u projektanstki odnosno kreativni proces. Naime, spomenute je godine prodana obiteljska kuća s poslovnicom (Bencetićeva 5) vodećeg karlovačkog graditelja međuratnog razdoblja Nikole Marića koji je 1948. s obitelji preselio u Zagreb. Kupivši kuću od Marićeve djece, novi vlasnici su na tavanu zatekli zaostalu poslovnu građu koja je, posredstvom tadašnjeg gradskog ureda za urbanizam, darovana Gradskom muzeju Karlovac a danas je dio Zbirke karata, nacrta i planova.

Riječ je o radnom materijalu na paus-papiru koji dokumentira glavninu Marićevih projekata u razdoblju od 1923. do 1946., što gotovo u potpunosti omeđuje njegovu karijeru samostalnog poduzetnika.

Najveće reprezentativno ostvarenje Marićeve tvrtke je novogradnja crkve sv. Antuna u Dugoj Resi, o čemu svjedoči dvadesetak nacrta nastalih u razdoblju od 1933. do 1939. Ova crkva, smještena na nevelikoj parceli između Jozefinske ceste i željezničke pruge, najveće je i prilično usamljeno ostvarenje međuratnog sakralnog graditeljstva u široj okolici.

Marićeva tvrtka izradila je nekoliko prijedloga izgleda buduće crkve. Među odbijenim prijedlozima je i jedan izdanak “međunarodnog stila”, prepoznatljiv po ogoljenim geometrijskim oblicima i ravnom krovu. 

Odabrana je jedna od inačica koja se po svojem shvaćanju stila i uporabe povijesnih (ranokršćanskih) oblika ugleda na dvadesetak godina stariju scrkvu sv. Blaža koju je u Zagrebu projektirao Viktor Kovačić.

Projektiranje ove crkve bijaše veliki izazov. Njezin položaj je, naime, vrlo nepovoljan za gradnju a naslijeđen od prijašnje crkvene građevine, pri čemu je poštovana tradicionalna orijentacija svetišta prema istoku. To znači da je svetište okrenuto prema cesti a da je njemu nasuprot ulaz okrenut prema željezničkoj pruzi! Kao glavna komunikacija nametnuo se bočni ulaz, ispod zvonika. S dvije se strane otvara dobar pogled na crkvu pa je njezino oblikovanje ondje otvorenije i razrađenije nego s preostale dvije strane. Cjelina se, stoga, doima nekako kompromisno, kao da je tek dopla ostvarena tema upisivanja križa u skoro kvadratnu osnovu, inače cjelovito ostvarena u zagrebačkoj crkvi sv. Blaža.

S reprezentativnih strana, razlika u razini parcele i ceste obrađena je kao rustični podzid sa stubištima.

Više inačica oltara (ostvarena je nažalost ona najslabija a napuštena su tri prijedloga da se u razmjerno velikom mjerilu primjeni komponiranje analogno samoj arhitekturi) i klupa potpisuju Nikola Marić odnosno njegov zaposlenik Ivan Ivanko.

***

Literatura:

Čulig, Igor. 2011. Iz modernog Karlovca: nacrti iz građevinske tvrtke Nikole Marića kao osnova za pogled u modernističku izgradnju od 1923. do 1946. godine. Katalog izložbe. Gradski muzej Karlovac. Karlovac

Čulig, Igor. 2014. Inženjer Nikola Marić: tehnička poslovnica za stambeno, javno i industrijsko. V. međunarodna konferencija o industrijskoj baštini: zbornik radova. Ur. Palinić, Nana. Pro torpedo. Rijeka. 531-544.

.