Je li protupoplavni nasip početak ili kraj Orlice?

“Najčitkiji” ostaci Novog Karlovca u kontekstu novootkrivenog povijesnog nacrta (I. Čulig)

U prošlogodišnjim Radovima instituta za povijest umjetnosti objavljena su nova saznanja o započetom i napuštenom projektu “Novog Karlovca”, također znanog pod imenom “Orlica” (prema potoku koji ondje protječe). Članak kojeg potpisuju Igor Čulig, Andrej Žmegač i Zlatko Uzelac temelji se na novopronađenim nacrtima u knjižnicama Stuttgarta i Budimpešte (poveznica na kraju teksta). Ne samo da je dokazano autorstvo Nikole Doxata (1682. – 1738.), jednog od tri najveća graditelja utvrda i utvrđenih gradova uopće, iznesene su brojne pojedinosti obrambenog sustava i dosad neslućena reprezentativna obilježja gradskog tkiva s regulacijom potoka, ulicama, trgovima, palačama i crkvama.

Nacrt kojeg je 1873. nacrtao ing. A. Hoffmann objavljen je u Karlovcu još 1979. u članku M. Kruheka. Nije potaknuo istraživački i zaštitarski interes na terenu.

Boris Morsan i Relja Šurbat 2022.: preklapanje povijesnog nacrta i suvremene katastarske podloge. Ljubičastom bojom označena trasa budućeg protupoplavnog nasipa.

Naime, dosad se o Orlicu pisalo tek kao o tvrđavi koja ima istaknutu ulogu u obrambenom sustavu kojeg duž dunavskog bazena gradi Eugen Savojski, premda to nije bilo opravdano već i na osnovu samih dimenzija koje nužno najavljuju grad a ne tvrđavu (Novi Karlovac je površinom gotovo 3 puta veći od Osječke Tvrđe, u nas najveće utvrde). Sada se pak može vrlo argumentirano govoriti o najambicioznijem urbanističkom poduhvatu na hrvatskom tlu prije modernih vremena, dostojnom carskog imena. Naime, ako je „Stari“ Karlovac pronosio slavu Nadvojvode Karla (1540. – 1590.), „Novi“ bi zacijelo pridonio slavi cara Karla III. (1685. – 1740.). Gradnja Novog Karlovca usporedna je završnim godinama izgradnje po njemu nazvane ceste Karoline (započela 1726.), prve suvremene spojnice (Karlovac – Bakar / Rijeka) mediteranskog i podunavskog sustava pa ovaj projekt treba promatrati i u kontekstu pomorske orijentacije Habsburškog carstva. U svakom je slučaju ovaj period, prekinut 1734. izbijanjem rata s Francuskom, period velikih očekivanja vezanih za karlovačko područje.

Boris Morsan i Relja Šurbat 2022.: preklapanje povijesnog nacrta i suvremene katastarske podloge.

Nažalost, interes za Novi Karlovac i dalje je tek akademski, budući da nije predviđen nikakav oblik sjećanja na ova važna vremena. Suvremeni razvoj ne uvažava ovo područje: planirani protupoplavni nasip presijeca trasu stare tvrđave. Zašto je tako? U Hrvatskoj je već, na primjeru Slavonskog Broda i Osijeka, afirmiran trend koji je sazrio u Nizozemskoj i Francuskoj 1990-tih, da se poštuje i rekonstruira bastionske sustave -riječ je većinom o zemljanim radovima. U slučaju Karlovca, opravdano je pitati: zašto gradnja nasipa ne bi bila prilika za afirmaciju ovog osobitog poglavlja našeg urbanizma? Može li oblik suvremenog nasipa evocirati povijesne oblike? U Karlovcu nikada nije prevladan trend antagoniziranja “starog i novog” pa se javnosti često prezentiraju tako zvane nepomirljivosti koje to zapravo nisu. Autorima ovog teksta protupoplavni nasip se čini kao prilika prije nego li prijetnja, a pitanje duguje li današnji Karlovac sebi sjećanje na “Novi Karlovac” s početka 18. stoljeća traži odgovor koji nije važan samo lokalnoj zajednici već potencijalno i čitavoj Europi.

Orlica kao najzapadniji dio obrambenog sustava koji se proteže teritorijem današnje Hrvatske, Srbije i Rumunjske. Dosezao je povijesnu tromeđu carstava: Habsburškog, Osmanskog i Ruskog.

Vozeći kroz Orlicu. Jedan od spornih planova gradnje prometnica preko povijesnog područja.

Ovaj tekst nastao je na tragu izlaganja pod naslovom “Što ostaje od Orlice'” koje su B. M. i I. Č. održali 11. srpnja 2022. u Karlovcu u sklopu radionice “Eugen Savojski (1663. – 1736.) i gradovi-tvrđave jugoistočne granice Habsburške Monarhije” u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti i uz financijsku podršku Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ-IP-2018-01-3844).

Radovi Instituta za povijest umjetnosti , Vol. No. 45, 2021.
https://hrcak.srce.hr/file/396287

Cvitanović, Đurdica. 1993. Dopuna proučavanju djela i života Nikole Doxata de Démoreta. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 17/2. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. 57-61.

Čulig, Igor; Zlatko Uzelac; Andrej Žmegač. 2021. Nedovršeni barokni grad-tvrđava Novi Karlovac. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 45. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. 161-174.

Kruhek, Milan. 1978. Karlovac: postanak i razvoj tvrđave i grada (1579-1979). Povijesni muzej Hrvatske. Zagreb.

Kruhek, Milan. 1995. Karlovac: Utvrde, granice, ljudi. Matica hrvatska, ogranak Karlovac. Karlovac.