Jakov Šašel, “Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854.”

Jakov Šašel, “Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854.” / Slike s Orijenta nastale tijekom jednog putovanja u Egipat, Nubiju i Sudan godine 1853. i 1854. /
inv. oznaka GMK-KP-460 [više o predmetu…]

Jakov Šašel (njemački: Jakob Schaschel) rodio se 25. srpnja 1832. godine blizu Ferlacha/Borovlja u Koruškoj, južnoj austrijskoj pokrajini, središtu puškarstva u 19. stoljeću. Završio je puškarski obrt u očevoj puškarskoj radionici nakon čega je krenuo na obavezno „vandrovanje“ diljem Austrije. U ljeto 1853. godine Šašel se odlučio priključiti katoličkoj misiji Ignacija Knoblechera (1819.-1858.) u Kartumu, Sudan. Put je trajao četiri mjeseca i bio dug više od 4 000 kilometara. Loši uvjeti na samom putovanju, kao i životni uvjeti u Africi uzrokovali su tešku fizičku slabost putnika te su mnogi oboljeli i umrli. I sam Šašel se razbolio te se nakon nekoliko mjeseci, vjerojatno u prvoj polovini 1854. godine, vratio kući. Po povratku iz Sudana Šašel se preselio u Novo Mesto u Sloveniji gdje je otvorio puškarsku radionicu, ali i postao „učitelj risanja“ na franjevačkoj gimnaziji. Početkom 1856. godine oženio se Anom, sestrom lokalnog trgovca i amaterskog glumca Antona Kalčiča, s kojom je imao šestero djece – dva sina i četiri kćerke. Iduće godine obitelj se preslila u Karlovac, Hrvatska gdje je otvorio puškarsku radionicu i postao ugledni građanin – puškar, graver, slikar, ilustrator i dizajner crkvenog namještaja. Za svoja postignuća u obrtu odlikovan je medaljama na raznim izložbama diljem Monarhije. Umro je 28. ožujka 1903. godine i sahranjen je na karlovačkom mjesnom groblju.

Godine 1863. Šašel je u Karlovcu dovršio svoj rukopis na njemačkom “Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854.” (Slike s Orijenta nastale tijekom jednog putovanja u Egipat, Nubiju i Sudan godine 1853. i 1854.). Knjiga kožnih korica s naslovom u zlatotisku sastoji se od predgovora i 143 numerirane stranice teksta podijeljenog u četiri poglavlja. Ilustrirana je s 34 Šašelova crteža s potpisima pod slikom u tehnici gvaša, ukljujučujući i autoportret. Nekoliko je poglavlja u nastavcima objavio karlovački tjednik “Svjetlo” 1884. godine.

Pisana u dnevničkoj formi knjiga nije samo putopis već i vrijedan izvor za multidisciplinarna istraživanja pružajući obilje povijesnih, etnoloških, antropoloških, zemljopisnih podataka vezanih uz rutu njegovog putovanja. Istovremeno pruža i drugačiji pogled na katoličku misiju i Ignacija Knoblechera od njihovog prikazivanja u onovremenim tiskovinama.

Živahno opisivanje putovanja, krajeva, ljudi i običaja otkriva Šašela kao načitanog čovjeka s prilično širokim znanjem antičke povijesti i njenih izvora, a potkrijepljena je koloristički bogatim crtežima svega onog što ga je na tom putovanju oduševilo ili duboko dirnulo – od Moge, poglavice plemena Bari, načina odijevanja, gradova i sela, piramida, karavane kroz pustinju, rijeke Nil, životinja, pejzaža do trgovine robljem.

Šašelove priče o njegovom putovanju vjerojatno su utjecale i na ostale karlovačke putnike u Afriku: Napoleona Lukšića, Dragutina Lermana, Janka Mikića te braću Mirka i Stevu Seljana.

Do 2003. godine, kada je povodom 100. godišnjice njegove smrti i 150. godišnjice njegova putovanja u Afriku objavljena kao dvojezično njemačko-hrvatsko izdanje, knjiga je bila gotovo nepoznata javnosti. Od tada je bila na izložbi “Mumija in krokodil” u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani gdje su crteži poslužili kao motiv u njenom oblikovanju, te na izložbi “AfriKA – Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća” Gradskog muzeja Karlovac, nagrađenoj od strane Hrvatskog muzejskog društva. O Jakovu Šašelu i njegovom putopisu objavljeni su brojni stručni članci i održana predavanja, te uspostavljena suradnja Gradskog muzeja Karlovac sa Slovenskim etnografskim muzejom iz Ljubljane koji čuva Knoblecherovu zbirku kao i općinom Škocjan, Knoblecharovim rodnim mjestom u kreiranju jedinstvenog kulturno-turističkog proizvoda.