Portret Katarine Lukšić (lice i poleđina), 1840. g.
ulje na platnu
inv. br. GMK-IKMP-260G
snimio Goran Vranić
U okviru višegodišnjeg programa Konzervatorsko-restauratorski radovi na umjetninama iz Zbirke slika 18. i 19. stoljeća konzervator-restaurator savjetnik Zlatko Bieleń izveo je radove na slici Giuseppe Malignani: Portret Katarine Lukšić (rođene Bišćan).
Slika prikazuje ženu srednjih godina od struka naviše u tričetvrt profilu, okrenutu u lijevu stranu, odjevenu u toplo-smeđu bidermajersku haljinu bogato nabranih “a la gigot” rukava i visokog V izreza. Ispod haljine snježno je bijela donja košulja koja uredno izviruje iz desnog rukava haljine obrubljenog crvenkastim i zlatnim obrubom. U desnoj ruci drži izvezenu bijelu maramicu, na kažiprstu nosi zlatni prsten s tri kružna ukrasa, na srednjem zlatni prsten s cvjetnim motivom sa šest crvenih granata, na prstenjaku zlatni i srebrni prsten, a na malom prstu srebrni prsten. Smireno lice sa sivim očima od tjemena do brade uokviruje bijela nabrana kapica, a ispod nje proviruje smeđa kosa počešljana na razdjeljak. Kapica je ukrašena svjetloplavim prozirnim trakama. Pozadina je neutralna, izvedena u sivo-smeđim nijansama koje tamne prema rubovima slike, a najsvjetlije su neprosredno oko lika.
Slika je već ranije bila obrezana i zalijepljena na drugo platno i obilno prelakirana, a ispod debelih slojeva laka bila je vidljiva neočišćena površina i brojni potamnjeli retuši. Boja se ljuštila, a uz gornji rub bio je vidljiv otisak neispravnog drvenog podokvira.
Oštećenja na licu slike ‒ ljuštenje bojanog sloja ‒ osigurana su slojem akrilne smole Plexisol, kako bi se platno moglo demontirati bez daljnjih oštećenja.
Nakon mehaničkog odstranjenja starog platna podstave otkriveno je da je poleđina originalnog platna ispisana i oslikana, što do sada nije bilo poznato. Natpis na poleđini donosi biografske podatke o portretiranoj ženi, njezinom suprugu, sinovima i kćerima: Unutar pravokutnog okvira piše krasopisom Katarina Lukšić, rodjena Bišćan / U Karlovcu na 19. Studenog 1796 / Udata ovdje na 4. Ožujka 1821 / Za PETRA LUKŠIĆA, rodjenog / U Kostainici 19. Lipnja 1791 / Slikovana u Samoboru Travnja Mjeseca lěta 1840. / Umrla lěta 1841. Na 2. Ožujka u Karlovcu / Počiva u Miru na Groblju u Dubovcu / Po sredini natpisa nacrtana je kolorirana vinjeta s prikazom groba na groblju Dubovac i tugujućeg muškarca. Ispod vinjete nastavlja se tekst DĚCA: / Sin Benjamin rodjen 26. Ožujka 1822 / ‒ Abel – 2. Veljače 1824 † 29. Lipnja 1824. / Kćer Peronila ‒ 13. Svibnja 1825 † 6. Rujna 1830. / ‒ Wilhelmina – 20. Srpnja 1827 / Sin Abel ‒ 25. Srpnja 1829 / ‒ Adolf – 8. Svibnja 1832. / Kćer Petronila – 31 Sečnja 1835 † 12. Veljača 1835
Pri dnu okvira lijevo informacija je o imenu slikara, desno je potpis Abela Lukšića. U nastavku postupka slika je izravnata, uklonjen je preslik, stari lak i površinska prljavština, poleđina platna je impregnirana ljepilom BEVA 371, a proširenje i novi porub izvedeni su istim ljepilom i lanenim platnom.
Budući da je originalno platno zadovoljavajuće nosivosti, a također i zbog zanimljivog teksta koji je kulturno-povijesni podatak, nije učinjena podstava preko cijele površine poleđine, s koje nije uklonjena niti manja zakrpa lijevo dolje jer ispravno služi svrsi. Rekonstrukcija oštećenja podložnog sloja izvedena je akrilnim, a dorađena voštanim kitom. Slika je napeta na novi drveni podokvir s klinovima za zatezanje koji je također za par milimetara veći od originalnog platna. To je učinjeno kako se ne bi savijali sami rubovi originalnog platna. Retuš oštećenja bojanog sloja izveden je bojama Gamblin, a čitava površina slike lakirana je lakom Laropal.
Natpis na poleđini slike napisao je zaslužni Karlovčanin, “bakljonoša kulture”, Abel Lukšić (1826. – 1901.), tiskar, nakladnik i knjižar te sin portretirane Katarine koji je u Karlovcu djelovao do 1864. godine nakon čega je nakladnički posao preselio u Beč.
Slika je do sada izlagana na tematskim izložbama Slikarstvo u Karlovcu devetnaestoga stoljeća (Gradski muzej Karlovac, 1978.), Hrvatski narodni preporod (Muzej za umjetnost i obrt, 1985.), Karas i oko Karasa (Gradski muzej Karlovac, 1988.), Vjekoslav Karas: kritička retrospektiva (Umjetnički paviljon u Zagrebu, 2001.) te je reproducirana u knjizi Grge Gamulina: Hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća (Naprijed, 1995).
Iz literature na hrvatskom jeziku o autoru se navodi da je Giuseppe Malignani putujući slikar talijanskog porijekla te da je oko 1840. godine portretirao građane u Zagrebu, Samoboru, Karlovcu, Slavonskom Brodu i Osijeku, a na izložbi bečke Akademije 1846. godine uz dva portreta izložio je sliku Pastirice iz Friulija.
Ovom prilikom donosimo biografske podatke o Giuseppeu Malignaniju objavljene u Dizionario biografico dei Friulani: slikar i fotograf Giuseppe Malignani rođen je 12. travnja 1821. godine u Torreanu di Cividaleu, slikarstvu ga je podučavao slikar Giovanni Mattoni u Udinama. Diplomirao je 1834. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji gdje su mu učitelji bili Odorico Politi (1785. – 1846.) i Ludovico Lipparini (1800. – 1856.). U potrazi za poslom putuje u Štajersku, Korušku i Hrvatsku. Po povratku u rodni kraj nastavlja slikati portrete suvremenika (Portret kardinala Fabia Marie Asquinija u crkvi sv. Jakova, Fagagna; Portret Valentina Sabbadinija u Gradskom muzeju Udine, Portret gospođe u zelenoj haljini i Portret djeteta, 1842. iz privatne zbirke.), portrete povijesnih osoba (portret Paola Sarpija ili Paola Cancianija iz Gradskog muzeja Udine) i žanr scene (Prodavač tepiha, Gradski muzej Udine), a slikao je oltarne pale. Za vilu Giacomelli u Pradamanu između 1853. i 1855. godine naslikao je alegoriju poljoprivrede i trgovine te manje alegorije pjevanja, sviranja i putte. Od 1860. godine djeluje kao fotograf s ateljeom u Udinama. Osim fotografskih portreta, fotografirao je i suvremene događaje, npr. požar u kojem je 19. veljače 1876. godine teško stradala palača Loggia del Lionelo u središtu Udina. Veliki broj njegovih fotografija je izgubljen tijekom Prvog svjetskog rata. Umro je 18. ožujka 1878. godine. Njegovu fotografsku aktivnost u ateljeu u Udinama nastavila je kćer Adele, dok se sin iz drugog braka, Arturo (Udine, 4. 3. 1865. – 15. 2. 1939.), osim fotografiranjem alpskih krajolika i europskih gradova, uspješno bavio poduzetništvom i izumiteljstvom: patentirao je usavršenu žarulju sa žarnom niti te se inovativno bavio astronomijom i meteorologijom.
Osim karlovačke slike, u Hrvatskoj se u Muzeju za umjetnost i obrt (Zagreb) čuva Malignanijeva slika Portret gospođe iz obitelji Bišćan iz 1840. godine te Portret apotekara Antuna Švarića u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu za koju postoje indicije da je nastala u Samoboru jer je Brođanin Švarić posjećivao Samobor.
Bibliografija
Enciklopedija hrvatske umjetnosti, LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1995.
Bidermajer u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997.
Darko Schneider, Marica Karakaš Obradov, Stanko Šoljarić: Slikarstvo i kiparstvo u Brodu 19. i 20. stoljeća, Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 2009.
http://www.dizionariobiograficodeifriulani.it/malignani-giuseppe/ pristupljeno 4. 9. 2018., 13:37
http://www.umfvg.org/drupal/node/113/ pristupljeno 4. 9. 2018., 14:29