Jakov Šašel, “Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854.”

Jakov Šašel (njemački: Jakob Schaschel) rodio se 25. srpnja 1832. godine blizu Ferlacha/Borovlja u Koruškoj, južnoj austrijskoj pokrajini, središtu puškarstva u 19. stoljeću. Završio je puškarski obrt u očevoj puškarskoj radionici nakon čega je krenuo na obavezno „vandrovanje“ diljem Austrije. U ljeto 1853. godine Šašel se odlučio priključiti katoličkoj misiji Ignacija Knoblechera (1819.-1858.) u Kartumu, Sudan. Put je trajao četiri mjeseca i bio dug više od 4 000 kilometara. Loši uvjeti na samom putovanju, kao i životni uvjeti u Africi uzrokovali su tešku fizičku slabost putnika te su mnogi oboljeli i umrli. I sam Šašel se razbolio te se nakon nekoliko mjeseci, vjerojatno u prvoj polovini 1854. godine, vratio kući. Po povratku iz Sudana Šašel se preselio u Novo Mesto u Sloveniji gdje je otvorio puškarsku radionicu, ali i postao „učitelj risanja“ na franjevačkoj gimnaziji. Početkom 1856. godine oženio se Anom, sestrom lokalnog trgovca i amaterskog glumca Antona Kalčiča, s kojom je imao šestero djece – dva sina i četiri kćerke. Iduće godine obitelj se preslila u Karlovac, Hrvatska gdje je otvorio puškarsku radionicu i postao ugledni građanin – puškar, graver, slikar, ilustrator i dizajner crkvenog namještaja. Za svoja postignuća u obrtu odlikovan je medaljama na raznim izložbama diljem Monarhije. Umro je 28. ožujka 1903. godine i sahranjen je na karlovačkom mjesnom groblju.

Godine 1863. Šašel je u Karlovcu dovršio svoj rukopis na njemačkom “Bilder aus dem Oriente aufgenommen während einer Reise nach Aegypten, Nubien, Sudan in den Jahren 1853. und 1854.” (Slike s Orijenta nastale tijekom jednog putovanja u Egipat, Nubiju i Sudan godine 1853. i 1854.). Knjiga kožnih korica s naslovom u zlatotisku sastoji se od predgovora i 143 numerirane stranice teksta podijeljenog u četiri poglavlja. Ilustrirana je s 34 Šašelova crteža s potpisima pod slikom u tehnici gvaša, ukljujučujući i autoportret. Nekoliko je poglavlja u nastavcima objavio karlovački tjednik “Svjetlo” 1884. godine.

Pisana u dnevničkoj formi knjiga nije samo putopis već i vrijedan izvor za multidisciplinarna istraživanja pružajući obilje povijesnih, etnoloških, antropoloških, zemljopisnih podataka vezanih uz rutu njegovog putovanja. Istovremeno pruža i drugačiji pogled na katoličku misiju i Ignacija Knoblechera od njihovog prikazivanja u onovremenim tiskovinama.

Živahno opisivanje putovanja, krajeva, ljudi i običaja otkriva Šašela kao načitanog čovjeka s prilično širokim znanjem antičke povijesti i njenih izvora, a potkrijepljena je koloristički bogatim crtežima svega onog što ga je na tom putovanju oduševilo ili duboko dirnulo – od Moge, poglavice plemena Bari, načina odijevanja, gradova i sela, piramida, karavane kroz pustinju, rijeke Nil, životinja, pejzaža do trgovine robljem.

Šašelove priče o njegovom putovanju vjerojatno su utjecale i na ostale karlovačke putnike u Afriku: Napoleona Lukšića, Dragutina Lermana, Janka Mikića te braću Mirka i Stevu Seljana.

Do 2003. godine, kada je povodom 100. godišnjice njegove smrti i 150. godišnjice njegova putovanja u Afriku objavljena kao dvojezično njemačko-hrvatsko izdanje, knjiga je bila gotovo nepoznata javnosti. Od tada je bila na izložbi “Mumija in krokodil” u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani gdje su crteži poslužili kao motiv u njenom oblikovanju, te na izložbi “AfriKA – Karlovčani u Africi u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća” Gradskog muzeja Karlovac, nagrađenoj od strane Hrvatskog muzejskog društva. O Jakovu Šašelu i njegovom putopisu objavljeni su brojni stručni članci i održana predavanja, te uspostavljena suradnja Gradskog muzeja Karlovac sa Slovenskim etnografskim muzejom iz Ljubljane koji čuva Knoblecherovu zbirku kao i općinom Škocjan, Knoblecharovim rodnim mjestom u kreiranju jedinstvenog kulturno-turističkog proizvoda.