Prema povjesničaru Radoslavu Lopašiću, najstariji poznati crkveni i pravni dokumenti svjedoče o Dubovcu 1339. odnosno 1385. godine. Kao motiv u književnosti javlja se 1703. godine u lirsko-epskom spjevu Dva stoljeća uplakane Hrvatske (Plorantis Croatiae saecula duo) kojeg u Zagrebu objavljuje njegov pisac, Pavao Riter Vitezović. Ovaj manje poznati Vitezovićev rad u cijelosti je preveden s latinskog tek 2019. godine.
https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=view&hash=le65IbN7pK&tify={%22panX%22:0.55,%22panY%22:0.663,%22view%22:%22scan%22,%22zoom%22:0.281}
Vitezović stihovima opisuje stradanje svoje domovine u osmanlijskim osvajanjima. Najviše pažnje posvećuje utvrdama: krećući se od utvrde do utvrde pripovijeda o ratnim zbivanjima, ističe utvrde kao jamce sigurnosti ali i nositelja odnosno topose nacionalnog identiteta. Naime, Vitezović uvijek ističe hrvatsku etimologiju imena i(ili) poveznice s hrvatskim plemstvom. O Dubovcu je napisao:
Prodiru Turci do Kupe, u pepeo Dubovac stari
Satiru, sa svih strana mnoge potpalivši vatre,
Grad nezaštićen to je jer opkopa nikakvog nema,
Sav je od drva, djelo jednostavnosti drevne,
Nadjenuli su zato njemu ime po stablu
(s latinskog prevela Zrinka Blažević)
U ovim stihovima očito je važan prizor stradanje, a nije prepoznatljiv kaštel Dubovac koji je, prema navodu Bernadina Frankopana, već 1511. pretežito kameno zdanje. Bernandin govori upravo suprotno Vitezoviću: Turci neuspješno krenuše zapaliti kaštel, misleći da je od drva… Vitezovićeva pjesnička panorama nastala je oko četiri godine nakon što je sustavno obilazio utvrde o kojima piše.
Naime, nakon sklapanja Karlovačkoga mira (1699.), kao predstavnik hrvatskih staleža sudjeluje u komisiji za određivanje hrvatsko-osmanske i hrvatsko-mletačke granice. Susljedno tome nastaju i njegov najpoznatiji kartografski rad Karta cjelokupnoga Hrvatskoga Kraljevstva (Mappa generalis regni Croatiae totius). Vitezović ne prikazuje Dubovac ali prikazuje Turanj i Karlovac. Očito, Vitezović kartom prikazuje ono što je strateški važno a u ep smješta toponim koji se bolje uklapa u nacionalni identitetski narativ!
Je li ono što Vitezović piše o Dubovcu odjek povijesnih događaja u sjećanju zajednice ili njegova vlastita interpretacija, danas je nemoguće reći.
***
Vitezović, Pavao Ritter. 2019. Dva stoljeća uplakane Hrvatske = Plorantis Croatiae saecula duo. Kritičko izdanje latinskoga izvornika priredili Zrinka Blažević i Bojan Marotti. Matica hrvatska. Zagreb.
Blažević, Zrinka. 2003. Miserrima facies Croatiae: percepcija prirodne okoline tromeđe u djelu Plorantis Croatiae saecula duo Pavla Rittera Vitezovića. Triplex Confinium (1500.-1800.): ekohistorija. Književni krug; Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Split; Zagreb.