Doajen hrvatskog slikarstva darovao sliku

Šime Perić jedan je od najuglednijih i najznačajnijih hrvatskih slikara, a ove je godine Gradskom muzeju Karlovac za Zbirku modernog i suvremenog slikarstva darovao svoje djelo Nemir nastalo 1971. godine. Darovanje je potaknuto i ostvareno posredovanjem slikarice Anabel Zanze koja je prije sedam godina izlagala u Galeriji „Vjekoslav Karasˮ te od tada sa zanimanjem prati djelovanje našega Muzeja. Osim umjetnicima Šimi Periću i Anabel Zanze, Gradski muzej Karlovac zahvalan je slikarevoj supruzi Tončici Perić i Igoru Zidiću na podršci prilikom realizacije vrijednog darovanja.

Darovanu sliku odlikuje snažna energetska emanacija svojstvena jedinstvenoj umjetničkoj osobnosti Šime Perića. U apstraktnoj likovnoj kompoziciji jednostavnim su elementima forme ostvareni maksimalni učinci: dramatičnost odnosa svjetla i tame te materičnost površine i uzbudljive obrisne sugestije. Slika je prvi put izlagana na skupnoj izložbi Zagrebački salon 6: Situacija 70 / 71 održanoj u Modernoj galeriji u Zagrebu 1971. godine. Šime Perić darovao je sliku Gradskom muzeju Karlovac u spomen na svoj mladenački boravak u gradu Karlovcu od 1935. do 1939. godine kada je po majčinoj preporuci radio kao šegrt u trgovini obitelji Šomek na Baniji i pohađao srednju školu trgovačkog usmjerenja. Boravak u Karlovcu ostao mu je u živom sjećanju: šetnje uz Koranu, karlovačka magla i ono što se pokazalo najvažnijim za daljnju budućnost: prepoznavanje sklonosti estetskom i prilika da aranžirajući izlog trgovine pokaže svoj talent, pa i želju da bude umjetnik.

Šime Perić rođen je 1920. u Antofagasti u Čileu. Djetinjstvo je dijelom proveo u Čileu, a dijelom u Ložišćima na otoku Braču. Akademiju za primijenjene umjetnosti završio je u Beogradu 1952. godine u klasi prof. Vase Pomorišca, a tijekom studija 1949. godine jedan je semestar studirao fresko-slikarstvo na Ecole Nationale Supérieure des Beaux-Arts u Parizu. Po završetku studija do 1957. godine stvara u Majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića u Zagrebu, a potom se pridružuje grupi „Martˮ te aktivno sudjeluje u radu Galerije „Forumˮ u Zagrebu. Do 1965. godine bavi se kopiranjem fresaka u sakralnim objektima od Istre do Makedonije, a potom nekoliko godina djeluje kao samostalni umjetnik. Godine 1969. godine postaje docent, a potom i izvanredni, te redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom pedagoškog rada odgojio je nekoliko generacija sjajnih umjetnika. U mirovini je od 1984. godine. Zapaženu monografsku izložbu održao je u Modernoj galeriji u Zagrebu 1988./89. godine, velika retrospektivna izložba opusa Šime Perića organizirana je i u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2000. godine, a 2003. godine objavljena je monografija posvećena njegovom slikarskom i kiparskom opusu, autora Tonka Maroevića i Mladenke Šolman. 2007. godine u Gliptoteci HAZU u Zagrebu održana je izložba „Skulpura 1984. – 2007.ˮ Vrijedno je istaknuti da je ovaj klasik hrvatskog slikarstva 2012. godine prigodom retrospektivne izložbe u Galeriji umjetnina grada Splita toj ustanovi darovao 30 vrijednih djela. Posljednja velika izložba radova Šime Perića organizirana je 2015. godine u Galeriji „Adrisˮ u Rovinju marom Igora Zidića. Šime Perić dobitnik je više nagrada, među kojima se posebno ističe državna Nagrada „Vladimir Nazorˮ za životno djelo 1990. godine.